Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje obuhvaća izdvojeno brdsko područje Žumberačkog i Samoborskog gorja položenih 30-ak km jugozapadno od Zagreba. Žumberačko gorje više je i zapadnije, a ujedno čini i prirodnu granicu Hrvatske sa Slovenijom, vrh Sv. Gera 1178 m. Samoborsko gorje niže je i pitomije s najvišim vrhom Japetićem (880 m).
Prema geološkoj starosti najstarije stijene na području Parka datiraju iz razdoblja paleozoika, a u građi prevladavaju dolomiti te kredne naslage, što je uvjetovalo postanku krša koji prekriva čak 90% površine PP. Ne čudi stoga brojnost površinskih i dubinskih krških oblika, od ponikvi i uvala do špilja, jama i dr.
Vegetacijski pokrov čine bukove, te miješane hrastovo-bukove šume koje se izmjenjuju s livadama i pašnjacima nastalim djelovanjem čovjeka. Titulu zaštićenog područja Parku je priskrbilo i njegovo bogatstvo flore i faune. Šume i travnjaci dva su glavna ekosustava u kojima su nastanjene i neke rijetke i zaštićene vrste biljaka i životinja. Vodno bogatstvo također je odlika ovog prostora, a očituje se kroz brojnost izvora i vodotoka. Važno je napomenuti da je ovo područje neprekidno bilo naseljeno od pretpovijesti do današnjih dana, o čemu svjedoče arheološka nalazišta iz različitih razdoblja. U sklopu PP moguće je i turistički obići neka od njih, poput arheološkog nalazišta Budinjak i Bratelji, na području kojih je zasnovan Arheološki park, ili razgledati ostatke srednjovjekovnih gradova Tuščaka, Staroga grada Žumberka i Okića (smatra se najstarijom plemićkom utvrdom sjeverozapadne Hrvatske). Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje oduvijek je bilo omiljeno izletničko odredište planinara, rekreativaca i izletnika s područja šire okolice.
Biljni pokrov se prije svega odlikuje raznoliokošću, a obiluje i rijetkim zaštićenim biljnim vrstama kao sto su:blagajev likovac, mekolisna veprina, tridesetak vrsta kaćuna, božikovina, crnkasta sasa, planinski božur, hrvatska perunika, hrvatski karanfil i mnoge druge. Usprkos zakonskoj zaštiti, ljudski faktor i dalje je najveća prijetnja opstanku ovih reliktnih vrsta.
Životinjski svijet ne zaostaje raznolikošću i bogatstvom za biljnim svijetom Parka. Hranidbeni lanac na ovom području čine brojni veliki i mali sisavci, ptice, vodozemci, gmazovi, beskralježnjaci, kukci i ostali. Od većih bi grabežljivaca mogli izdvojiti medvjeda, vuka, te jastreba kokošara, po kojem je i nazvan obližnji grad Jastrebarsko. Od ostalih rjeđih vrsta mogli bi još izdvojiti pjegavog daždevnjaka, te srodnog mu planinskog daždevnjaka.
Od zmija zabilježen je pepeljasti poskok, bjelouška, bjelica, smukulja, ribarica i riđovka.
Osim najzastupljenijih šišmiša, pronađene su i neke nove, do sada nepoznate vrste člankonožaca.
Naseljen još od pretpovijesnih dana ovaj kraj izuzetno je bogat arheološkim ostacima. Vrijednim i sustavnim radom djelatnika Parka danas je moguće Park obići putem edukativnih staza i upoznati se s arheološkim nalazima.
Prema geološkoj starosti najstarije stijene na području Parka datiraju iz razdoblja paleozoika, a u građi prevladavaju dolomiti te kredne naslage, što je uvjetovalo postanku krša koji prekriva čak 90% površine PP. Ne čudi stoga brojnost površinskih i dubinskih krških oblika, od ponikvi i uvala do špilja, jama i dr.
Vegetacijski pokrov čine bukove, te miješane hrastovo-bukove šume koje se izmjenjuju s livadama i pašnjacima nastalim djelovanjem čovjeka. Titulu zaštićenog područja Parku je priskrbilo i njegovo bogatstvo flore i faune. Šume i travnjaci dva su glavna ekosustava u kojima su nastanjene i neke rijetke i zaštićene vrste biljaka i životinja. Vodno bogatstvo također je odlika ovog prostora, a očituje se kroz brojnost izvora i vodotoka. Važno je napomenuti da je ovo područje neprekidno bilo naseljeno od pretpovijesti do današnjih dana, o čemu svjedoče arheološka nalazišta iz različitih razdoblja. U sklopu PP moguće je i turistički obići neka od njih, poput arheološkog nalazišta Budinjak i Bratelji, na području kojih je zasnovan Arheološki park, ili razgledati ostatke srednjovjekovnih gradova Tuščaka, Staroga grada Žumberka i Okića (smatra se najstarijom plemićkom utvrdom sjeverozapadne Hrvatske). Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje oduvijek je bilo omiljeno izletničko odredište planinara, rekreativaca i izletnika s područja šire okolice.
Biljni pokrov se prije svega odlikuje raznoliokošću, a obiluje i rijetkim zaštićenim biljnim vrstama kao sto su:blagajev likovac, mekolisna veprina, tridesetak vrsta kaćuna, božikovina, crnkasta sasa, planinski božur, hrvatska perunika, hrvatski karanfil i mnoge druge. Usprkos zakonskoj zaštiti, ljudski faktor i dalje je najveća prijetnja opstanku ovih reliktnih vrsta.
Životinjski svijet ne zaostaje raznolikošću i bogatstvom za biljnim svijetom Parka. Hranidbeni lanac na ovom području čine brojni veliki i mali sisavci, ptice, vodozemci, gmazovi, beskralježnjaci, kukci i ostali. Od većih bi grabežljivaca mogli izdvojiti medvjeda, vuka, te jastreba kokošara, po kojem je i nazvan obližnji grad Jastrebarsko. Od ostalih rjeđih vrsta mogli bi još izdvojiti pjegavog daždevnjaka, te srodnog mu planinskog daždevnjaka.
Od zmija zabilježen je pepeljasti poskok, bjelouška, bjelica, smukulja, ribarica i riđovka.
Osim najzastupljenijih šišmiša, pronađene su i neke nove, do sada nepoznate vrste člankonožaca.
Naseljen još od pretpovijesnih dana ovaj kraj izuzetno je bogat arheološkim ostacima. Vrijednim i sustavnim radom djelatnika Parka danas je moguće Park obići putem edukativnih staza i upoznati se s arheološkim nalazima.