Park prirode Vransko jezero je jedan od 11 parkova prirode u Republici Hrvatskoj i obuhvaća Vransko jezero s okolicom. Administrativno se nalazi u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji kao dio grada Benkovca. Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. To je jezero zapravo krško polje ispunjeno vodom i rijedak primjer kriptodepresije. U parku je dosada zabilježeno oko 235 vrsta ptica, od čega 102 gnjezdarice (ponajviše ptica močvarica), dok je ostalima jezero odmorište prilikom selidbe ili zimovalište. Prema procjenama u parku za jesenje selidbe dnevno boravi između 20.000 i 200.000 ptica. Posebnost parka je i bogatstvo ribe te razvijeni sportski ribolovni turizam. Dominantna karakteristika parka je posebni ornitološki rezervat, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti.
Najvrijednija staništa na području Parka su vodena i močvarna staništa, tršćaci, crnogorične šume, šikare i dračici te suhi travnjaci. Zabilježene su dvije ugrožene vrste, razdijeljeni šaš i uskolisni šaš koje se nalaze i na popisu ugroženih vrsta u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske. Uz dvije ugrožene, šest je osjetljivih vrsta, primorski rančić, glavica, kokica, rahlocjetni kaćun, moćvarni kaćun i ilirska perunika) koja je i endem. Od šuma prisutne su pretežito crnogorične šume.
Zajednica riba se sastoji od morske i slatkovodne ribe. Današnja struktura ribe posljedica je niza neprirodnih zahvata. Od 17 vrsta, samo su dvije autohtone: jegulja i riječna babica. Ostale su u ekosustav jezera unesene slučajno ili radi uzgoja. Som, šaran i linjak su uneseni 1948. radi uzgoja. U jezeru su najbrojnije babuška i crvenperka. Od morskih riba u jezeru se nalaze lubin, podlanica, list i više vrsta cipla. Najbrojnija i najčešća vrsta vodozemaca u Parku je velika zelena žaba , gatalinka i zelena i smeđa krastača. Rijetkim vrstama smatraju se šareni daždevnjak i žuti mukač. Ugrožene su mali vodenjak, gatalinka i žuti mukač. Sve vrste žaba obitavaju na jezeru, osim velike zelene žabe, zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta vodozemaca.
U Parku obitava 19 vrsta gmazova i svi osim poskoka su zakonski zaštićeni. Od kornjača to su obična čančara i barska kornjača. Od guštera to su blavor, kućni macaklin, zidni macaklin, ljuskavi gušter , oštriglava gušterica, veliki zelembać, krška gušterica i primorska gušterica. Od zmija najčešće su ribarica i bjelouška, ali ima i šara poljarica, bjelica, šilac, kravosas, crvenkapica, zmajur i poskok.
Najbrojniji sisavci zabilježeni na ovom području spadaju u glodavce, kukcoždere, zvijeri i šišmiše. Neke od najistaknutijih vrsta su bjeloprsi jež, veliki potkovnjak, veliki šišmiš, patuljasti šišmiš , poljska rovka , tvor, kuna bjelica, divlja svinja, šumski miš, štakor selac i zec. Dalmatinski krški puh i primorski dugouhi šišmiš. Na jezeru je zabilježen i velik broj kukaca. U Parku su nađene 133 vrste pauka, od čega je čak 15 vrsta po prvi puta zabilježeno u Hrvatskoj.
Najvrijednija staništa na području Parka su vodena i močvarna staništa, tršćaci, crnogorične šume, šikare i dračici te suhi travnjaci. Zabilježene su dvije ugrožene vrste, razdijeljeni šaš i uskolisni šaš koje se nalaze i na popisu ugroženih vrsta u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske. Uz dvije ugrožene, šest je osjetljivih vrsta, primorski rančić, glavica, kokica, rahlocjetni kaćun, moćvarni kaćun i ilirska perunika) koja je i endem. Od šuma prisutne su pretežito crnogorične šume.
Zajednica riba se sastoji od morske i slatkovodne ribe. Današnja struktura ribe posljedica je niza neprirodnih zahvata. Od 17 vrsta, samo su dvije autohtone: jegulja i riječna babica. Ostale su u ekosustav jezera unesene slučajno ili radi uzgoja. Som, šaran i linjak su uneseni 1948. radi uzgoja. U jezeru su najbrojnije babuška i crvenperka. Od morskih riba u jezeru se nalaze lubin, podlanica, list i više vrsta cipla. Najbrojnija i najčešća vrsta vodozemaca u Parku je velika zelena žaba , gatalinka i zelena i smeđa krastača. Rijetkim vrstama smatraju se šareni daždevnjak i žuti mukač. Ugrožene su mali vodenjak, gatalinka i žuti mukač. Sve vrste žaba obitavaju na jezeru, osim velike zelene žabe, zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta vodozemaca.
U Parku obitava 19 vrsta gmazova i svi osim poskoka su zakonski zaštićeni. Od kornjača to su obična čančara i barska kornjača. Od guštera to su blavor, kućni macaklin, zidni macaklin, ljuskavi gušter , oštriglava gušterica, veliki zelembać, krška gušterica i primorska gušterica. Od zmija najčešće su ribarica i bjelouška, ali ima i šara poljarica, bjelica, šilac, kravosas, crvenkapica, zmajur i poskok.
Najbrojniji sisavci zabilježeni na ovom području spadaju u glodavce, kukcoždere, zvijeri i šišmiše. Neke od najistaknutijih vrsta su bjeloprsi jež, veliki potkovnjak, veliki šišmiš, patuljasti šišmiš , poljska rovka , tvor, kuna bjelica, divlja svinja, šumski miš, štakor selac i zec. Dalmatinski krški puh i primorski dugouhi šišmiš. Na jezeru je zabilježen i velik broj kukaca. U Parku su nađene 133 vrste pauka, od čega je čak 15 vrsta po prvi puta zabilježeno u Hrvatskoj.